Identifikacija ulaza i izlaza je aspekt od vitalne važnosti u modeliranju poslovnih procesa, a također je usko povezan s definicijom informacijskog sustava koji podržava izvođenje procesa.
Predložena je metodologija za identifikaciju i modeliranje ulaza i izlaza poslovnih procesa u suradničkom okruženju.
Ulazi i izlazi poslovnih procesa obrađeni su iz različitih radnih disciplina: Upravljanje poslovnim procesima, Arhitektura poslovnog modeliranja ili Inženjering softverskih zahtjeva. U okruženju suradnje, poslovni procesi imaju nekoliko razlika od tradicionalnih poslovnih procesa. Na jednoj ruci
izvršavanje procesnih aktivnosti odgovornost su dvaju ili više entiteta (tvrtki, opskrbnih lanaca ili mreža), a time i problemi sustava koji podržava procese i povezanog informacijskog sustava, s druge strane, suradnički odnosi transformiraju kako informacije se dijele između entiteta.
U području upravljanja poslovnim procesima pružaju se tehnike i alati koji uzimaju u obzir ulaze i izlaze procesa. Neke od ovih tehnika su (Aguilar-Saven, 2004.): dijagram toka, dijagrami protoka podataka-DFD, dijagrami aktivnosti uloga-RAD, dijagrami interakcija uloga-RID), gantogrami, IDEF (Integrirana definicija za modeliranje uloga), obojene Petrijeve mreže ( Couloured Petri-net-CPN), objektno orijentirane metode (Object Orientation-OO) ili tehnike tijeka rada Arhitekture poslovnog modeliranja Oni pristupaju modeliranju poslovnih procesa koristeći različite poglede na modeliranje, od kojih se svaki fokusira i radi na jednom specifičnom dijelu integriranog poslovnog modela ( Toh, 1999).
Svaka arhitektura modeliranja predlaže vlastite prikaze modeliranja, na primjer: AIMOSA (prikaz organizacije, resursa, informacija i funkcija), GRAI-GIM (prikaz proizvoda),
Fizički sustav, sustav donošenja odluka, informacijski i funkcionalni sustav), PERA (Arhitektura organizacije i ljudskih resursa, informacijski sustav i proizvodni tim), GERAM (Vizije organizacije, resursa, informacija i funkcija), ARIS (Vizije funkcije, podataka ,
Organizacija i kontrola). Ulazi i izlazi procesa obrađeni su uglavnom iz funkcionalne i informacijske perspektive (Melao i Pidd, 2000.). Konačno, inženjerstvo softverskih zahtjeva omogućuje identificiranje elemenata koji trebaju biti predstavljeni u modelima čiji je cilj dizajn informacijskog sustava i koji stoga eksplicitno razmatraju odnos između poslovnih procesa i računalnih sustava.
Inženjering zahtjeva nastoji razumjeti točne potrebe korisnika softverskog sustava, kako bi te potrebe pretočio u precizne i nedvosmislene upute koje se kasnije mogu koristiti u razvoju sustava.
Različite radne discipline pružaju različite alate za modeliranje i, u mnogim slučajevima, uključuju vlastite metodologije (Cuenca i drugi, 2006). Metodologije modeliranja procesa ovise o modelu koji se razvija. Iz globalne perspektive, informacije relevantne za dokumentiranje procesa sadrže definiciju cilj, djelokrug, Pojmovi g Definicije, odgovornost g vlast, Aktivnosti koji se izvode, Predjelo g izlazi, indikatori, Resursi, infrastrukturu to je međuodnosi s drugim procesima (Arrascaeta, 2005. i Athena, 2004.). Lin i Polenske (1998) predstavljaju model inputa i outputa proizvodnog procesa. Ovaj model daje matematički opis postojećih inputa i outputa u proizvodnom procesu kako bi se osigurale informacije za donošenje odluka, pri čemu se proizvodna aktivnost poduzeća smatra skupom proizvodnih procesa koji kombiniraju nekoliko čimbenika kako bi proizveli rezultate. Međutim, ovaj pristup ne uzima u obzir odnose između procesa i njegovih kupaca i dobavljača.
Cheng Leong i drugi (1999) razlikuje dvije vrste ulaza i izlaza: informacije i materijal. U kontekstu opskrbnog lanca, SCOR model (Supply Chain Operational
Referentni model) koristi se za poboljšanje komunikacije između tvrtki u opskrbnom lancu i njihovih informacijskih sustava (Athena, 2004.). i drugi (2002.) predlažu pristup temeljen na ulazima i izlazima proizvodnih procesa, koji se koristi za razvoj specifičnih modela koji istražuju tokove između proizvodnih procesa, bilo globalnog opskrbnog lanca ili dijela lanca. Hernandez i drugi (2008) razlikuju tokove proizvoda (ulazi i izlazi za procese transformacije), tokove informacija (ulazi i izlazi za procese transformacije informacija) i tijekove odlučivanja (procesi odlučivanja i njihovi odnosi).
Identificiranje ulaza i izlaza procesa je zahtjev koji treba ispuniti u modeliranju poslovnih procesa, ali analizirani prijedlozi ne navode detalje kako bi se to trebalo učiniti. To opravdava potrebu za metodologijom koja pomaže identificirati i analizirati ulaze i izlaze poslovnih procesa.
Prijedlog metodologije za identificiranje i modeliranje ulaza i izlaza poslovnih procesa u suradničkom okruženju
Kroz metodologiju će se identificirati ulazi i izlazi procesa sa stajališta tijeka aktivnosti koja se provodi. U tom smislu, inputi se transformiraju ili koriste tijekom aktivnosti za proizvodnju izlaza. Predložena metodologija slijedi procesni pristup odozgo prema dolje (Top-Dow) tako da se ulazi i izlazi procesa, podprocesa i aktivnosti identificiraju tim redoslijedom.
Koraci koje treba slijediti za svaki proces, potproces ili aktivnost su:
1. Identificirajte proces, podproces ili aktivnost: potrebno je nedvosmisleno identificirati proces, podproces ili aktivnost na kojoj će se provoditi sljedeći koraci metodologije.
2. Identifikacija izlaza (rezultata): izlazi procesa koji dodaju vrijednost kupcu moraju se razlikovati od ostalih izlaza procesa koji proizlaze iz aktivnosti pretvaranja ulaza u izlaze vrijednosti:
a) Kakve izlazne vrijednosti (rezultate) za kupca daje proces?
b) Koje druge izlaze generira proces kao rezultat transformacije ulaza?
Za svaki izlaz:
2.1. Je li to izlaz informacija ili materijala?: Procesi mogu dati izlaze informacija ili materijalnih objekata. U metodologiji se podrazumijeva da se može pojaviti sljedeće:
— Izlazni podaci ili informacije: podaci ili informacije koje proizvodi aktivnost ili proces.
— Izlaz predmeta (ili materijala): predmeti koji su proizvedeni aktivnošću ili procesom.
2.2. Tko je kupac ili primatelj?: Izlaz procesa opravdan je pružanjem vrijednosti određenom kupcu (2a).
U slučaju ostalih outputa kao posljedice procesa transformacije (2b) može se govoriti o primatelju outputa.
23. Specifikacija outputa: potrebno je specificirati output kako bi se jasno identificirao prema njegovoj vlastitoj prirodi i iz perspektive njegovog primatelja. Potonji određuje ima li izlaz vrijednost koju očekuje kupac:
2.3.1. Koja je specifikacija izlaza sa stajališta kupca ili primatelja?
2.3.2. Koja je specifikacija u skladu s vlastitom prirodom ovisno o tome radi li se o informaciji ili objektu?
3. Identifikacija ulaza: Procesni ulazi mogu biti različitih vrsta. IDEF0 u svoj model procesa uključuje sljedeće osnovne elemente koji se mogu shvatiti kao inputi u proces: autoritet (opis, specifikacija ili opravdanje procesa), kontrola (uvjeti koji aktiviraju proces), inputi (objekt koji ulazi u proces), i mehanizmi (resursi koje proces koristi).
U predloženoj metodologiji identificirani su samo inputi koji ulaze u proces kako bi se transformirali ili koristili za proizvodnju izlaza.
Za svaki unos:
3.1. Je li riječ o informacijskom ili materijalnom unosu?: U metodologiji se podrazumijeva da se mogu pojaviti 2 vrste unosa:
— Unos podataka ili informacija: Podaci ili informacije koje aktivnost ili proces transformiraju ili koriste za proizvodnju rezultata.
— Unos objekta (ili materijala): Objekti koji se transformiraju ili koriste u aktivnosti ili procesu za proizvodnju rezultata.
3.2. Tko je dobavljač ili podrijetlo?: nužna informacija za identifikaciju inputa je dobavljač ili podrijetlo koji isporučuje input, ako su već uspostavljeni ili ako želite uspostaviti neku vrstu odnosa.
3.3. Specifikacija inputa: potrebno je specificirati input kako bi se jasno identificirao prema njegovoj vlastitoj prirodi i iz perspektive aktivnosti koja ga transformira ili koristi, budući da potonje uvjetuje činjenicu da input ispunjava potrebne zahtjeve za aktivnost izvršiti. napravite izlaz:
3.3.1. Što je ulazna specifikacija sa stajališta aktivnosti?
3.3.2. Koja je specifikacija u skladu s vlastitom prirodom ovisno o tome radi li se o informaciji ili objektu?